PREVARE I KRIVOTVORINE

Carl Wilheim Becker(1772-1830),sin prodavača vina,rođen je u njemačkom Speyeru.Kako u poslu nije uspio,u svojim tridesetima ptišao je u munchensku kovnicu gdje je izučio obrt graviranja kalupa za kovanje novca.Od srebra i zlata izrađivao je savršene kopije grčkih,rimskih i srednjovjekovnih kovanica.Prodavao ih je prodavačima novčića,među njima i T.E.Mionnetu,autoru brojnih radova o antičkim novčićima,koji je pak prodavao kolekcionarima.

Da varka bude uvjerljivija,mnogi su novčići bili podvrgnuti postupku kojim bi izgledali stariji nego što su zaista bili.Prema jednoj priči,Becker ih je "postarao" u nečemu što je nazvao Kutscherbuchse(limenka na kočiji).Bila je riječ o metalnoj kutiji napunjenoj željeznom sačmom pričvršćenom na osovinu njegove kočije.

Kao i drugi krivotvoritelji,Becker je imao slabu zaradu.Izrada kompleta od 269 novčića koji je Mionnetu prodao za 1350 floriona njega je koštala 550 floriona.Procijenjuje se da bi pravi komplet tada vrijedio 67000 floriona.

Do 1826. Beckerob vid je oslabio i više se nije mogao baviti graviranjem.Nakon što je dvije godine kasnije umro,njegova udovica je pomoću 331 kalupa koji su ostali za njim nastavila proizvoditi jeftine kopije kovanica u olovu.Kalupi su kasnije završili u berlinskom Carskom muzeju.

Izvorni novčići obično se "kuju" od rastaljenog metala pritisnutog između dva gravirana kalupa.Prvi krivotvoritelji(i mnogi savremeni)nisu raspolagali takvom tehnologijom.Od terakote i gipsa načinili bih odljeve pravih novčanica a zatim bi u njima oblikovali rastaljeni metal.Posljedica je da lažni novčići obično nemaju tako dobro ocrtane likove, i rubovi im nisu oštri kao u izvornika.

Koncept razmjene jedne robe za drugu razvio se vrlo rano u ljudskoj istoriji.Ljudi su usvojili zamisaoupotrebe simbola,poput bisera ili morskih školjki,u razmjenu za praktične proizvode,primjerice hranu i oružje.Pojavom kovanog novca koncept je postao služben.Prve kovanice načinjene u državnom aranžmanu proizvedene su u Maloj Aziji u 7.vijeku pr.Hrista.Grčki trgovci diljem istočnog Mediterana ubrzo su se poveli za tim primjerom,a u 4.vijeku pr.Hrista praksa se proširila u novostvorenu rimsku državu.Otprilike u to doba i u Kini počinju kovati novac,koli je odatle krenuo put Japana,Koreje i Indije.Većina novca na Zapadu izrađivala se od srebra ili zlata,pa se na njihovo krivotvorenje nije dugo čekalo.Krivotvorene kovanice ipak se moglo razmjerno lako prepoznati jer su težile manje od pravih.Zlato je tada bilo najteži poznati metal;bilo je čak teže od olova presvučenog tankim slojem zlata.Šaka krivotvorenih zlatnika mogla je djelovati ispravno na prvi pogled,ali bi vaganje brzo dokazalo da su lažni.S druge strane,lemljenjem srebrne folije na bakar dovivala se uvjerljiva imitacija srebrnjaka,pa su pronađeni krivotvoreni srebrnjaci čak iz 400 god.pr.Hrista.